26.10.2016. 21:54, Religija

 

 

Grupa od 25 vjernika župe Deževice sa svojim župnikom don Marinom Marićem, našim kuprešakom posjetili su danas Kupres

 Prvo su posjetili temelje bazilike iz 5 st. U Otinovncima gdje kraljica Katarina dala sagraditi crkvu, potom su posjetili crkvu u gradu.

Naime, to je prilika da se podsjetimo tko je bila pretposljednja bosanska kraljica za kojom i danas kao znak sjećanja i žalovanja žene u Kraljevoj Sutjesci nose crne marame na glavi.

Kraljica Katarina Kosača – Kotromanić je bila supruga kralja Stjepana Tomaša i pretposljednja bosanska kraljica. Posljednja bosanska kraljica je bila Mara (Jelena Branković), supruga Stjepana Tomaševića.

Tursko osvajanje i bijeg

Nakon turskog osvajanja Bosne godine 1463. kraljica Katarina se sa pratnjom povukla  na Kupres. Tu je okupljala snage za obranu zemlje. U to vrijeme je na Kupresu u mjestu Vrila (danas Otinovci) dala sagraditi crkvu Presvetog Trojstva. Kad se turskim osvajanjima nije moglo odoljeti ni na Kupresu, kraljica se preko Konjica zajedno s kraljevskom pratnjom povukla do Stona, a zatim do Dubrovnika. U Dubrovniku je pohranila mač svojeg pokojnog muža bosanskog kraljevskog roda Kotromanića, Stjepana Tomaša Kotromanića. Taj mač je pohranila “pod zavjetom, da se on dadne njezinu sinu Šimunu, kad se oslobodi turskog ropstva”, kako bi se borio za oslobođenje svoje zemlje. Nakon toga je Kraljica Katarina morala otići iz Dubrovnika i došla u Rim, gdje je sve do svoje smrti “radila na oslobađanju svoje zemlje i obrani svoje vjere”.

 

Katarina je rođena u Blagaju pored Mostara od oca Stjepana Kosače i majke Jelene Balšić. Njen otac Stjepan je 1448. godine u povelji njemačko-rimskog cara nazvan “Herzog“-om što na njemačkom znači vojvoda. I prije te povelje on je imao naslov Vojvode Humske zemlje, a kako mu se svidio ovaj njemački naziv “herzog” on ga u svojoj daljoj korespodenciji koristi u obliku “herceg”. Odatle i potiče naziv Humske zemlje – Hercegovina.

 

Katarina je po Bosni izgradila mnoge crkve među kojima su crkva Presvetog Trojstva u Vrlima, crkva Sv. Katarine u Jajcu, crkva Sv. Tome u Vranduku, kao i najveću započetu crkvu u gradu Bobovcu 1461. godine.

Sa Stjepanom je imala dvoje djece – Sigismunda i Katarinu, a imala je i pastorka Stjepana Tomaševića, sina iz prvog braka njenog muža sa Vojačom. Kralj i kraljica su stolovali u Kraljevoj Sutjesci.

Stjepan Tomaš, kralj i Katarinin muž umire 10. srpnja 1461. godine i ona time prestaje biti prva žena kraljevstva. Nasljednik njenog muža, Stjepan Tomašević joj je dao titulu kraljice majke i ona je nastavila živjeti na dvoru.

 

 

Njezinu djecu Šimuna i Katarinu su oteli Turci iprisilno ih poturčili. Prema sultanovoj naredbi, poslani su u Carigrad na njegov dvor. Katarina je umrla putem i pokopana je po islamskom obredu u Skoplju, gdje joj se i danas nalazi turbe koji je podigao utemeljitelj Sarajeva Isa-beg Isaković (jedna od rijetkih žena u čiju je čast sagrađena ovakva vrsta mauzoleja). U turskim izvorima princeza Katarina se spominje kao Tahiri Hanuma. Šimun je na sultanovom dvoru preodgojen u duhu islama i kasnije je ostvario značajnu vojnu karijeru u Osmanskom Carstvu. U istoriji je ostao zabilježen kao Ishak-beg Kraljević od Karasija.

 

Život u egzilu

Bivšu kraljicu su u Rimu uzdržavali papa Siksto IV ipapa Pavao II mjesečnom penzijom od 100 dukata koja je prvi put zabilježena 1466. godine. U egzilu je Katarina držala vlastiti mali dvor koji se sastojao uglavnom od njenih sunarodnjaka. Bila je poštovana ličnost u Rimu i učestvovala je u ondašnjem društvenom životu. U egzilu joj je društvo pravila još jedna protjerana kraljica, svrgnuta kiparska vladarica Karlota.

 

Dugo je pokušavala dobiti nazad skrbništvo nad svojom djecom. Tražila je pri tom novčanu pomoć milanskog kneza Galeazza Marije Sforze. Nadala se da će na taj način uspjeti otkupiti svoju djecu, ali Sforza joj je odbio posuditi novac.

 

God. 1474. bila je odlučila otići na granicu Turske,jer je čula da je sultan bio obećao osloboditi joj djecu. Ali sva ta njezina nastojanja bila su uzaludna. Svoju djecu nikada više nije vidjela, pa je s nadom u njihovo oslobođenje legla u grob.

 

Oporuka i smrt

Kraljica Katarina je, osjećajući da joj se bližismrt, 20. oktobra 1478. godine počela sastavljati svoju oporuku. U njoj je naredila da je pokopaju u crkvi Aracoeli i u tu svrhu ostavila 200 dukata. Toj crkvi ostavila je svoj kraljevski plašt i jedan svileni oltarnik.

 

Sinu je ostavila mužev srebreni mač, naznačivši dase isti treba predati Balši Kosači, sinu njenog brata Vladislava, ukoliko Šimun ostane musliman.

 

Crkvi sv. Jeronima ostavila je svu svoju dvorsku kapelu: knjige, posude i misna odijela. Sjetila se i svoje crkve sv. Katarine u Jajcu, koju je ona dala sagraditi, i ostavila joj sve svoje relikvije.

 

Glavna oporučna odluka kraljice Katarine, kaoz akonite predstavnice bosanskog kraljevstva, odnosi se upravo na kraljevinu Bosnu: ostavila je Svetoj stolici, ako se njezina djeca ne povrate na katoličku vjeru.

 

Kraljica Katarina je umrla 25. oktobra 1478. godine u Rimu. Njeno tijelo je položeno na počasno mjesto u crkvi Santa Maria in Aracoeli. Proglašena je blaženom, a dan njene svetkovine je 25. oktobar. Tu svetkovinu slave katolici, posebno franjevci Bosne i Hercegovine.

 

Na njenom grobu je stajao natpis na bosančici. Međutim, 1590. godine, prilikom premještanja kraljičinih posmrtnih ostataka iz prezbiterija crkve (gdje je grob bio u horizontalnom položaju) do njihove trenutne lokacije, na lijevi stub ispred glavnog oltara, originalni natpis je zamijenjen natpisom na latinskom jeziku. Pri tom je napravljena greška u njenom opisu. Novi natpis ju je nazvao sestrom, umjesto kćerkom hercega Stjepana. Na novoj nadgrobnoj ploči prikazan je kraljičin lik u prirodnoj veličini, s krunom na glavi i kraljevskim plaštom preko ramena. S jedne strane njene glave nalazi se grb njenog muža, a s druge strane grb njenog oca koji se danas više ne može prepoznati.

 

Posljednja bosanska kraljica?

Veliki broj povjesničara posljednjom bosanskom kraljicom smatraju kraljicu Maru, koja je bila supruga posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, a ne Katarinu koja je bila supruga pretposljednjeg bosanskog kralja.

 

Katarina je bila kraljica, odnosno prva žena Bosne,tokom svog braka sa Stjepanom Tomašem. Budući da je njen brak s Tomašem završio njegovom smrću 1461. godine, a na bosansko prijestolje sjeo Katarinin posinak Stjepan Tomašević, položaj kraljice Bosne (prve žene kraljevstva) zauzela je Tomaševićeva supruga Mara. Tomaševićevom smrću Mara je ostala udovica posljednjeg bosanskog kralja, odnosno posljednja bosanska kraljica.

 

Iako je neospornačinjenica da Katarina nije bila posljednja bosanska kraljica, ona je bila posljednji član kraljevske loze koji se borio za ponovnu uspostavu kraljevine koju su osvojili Turci. Uzroci legendi o Katarini, posljednjoj bosanskoj kraljici su temeljito ispitivani i istoričari smatraju da su uspjeli otkriti razlog. Naime, nakon smrti njenog posinka, kralja Stjepana Tomaševića 1463, Katarina je ostatak svog života provela pokušavajući dobiti pomoć za obnavljanje bosanskog kraljevstva. Pri tome, Katarina je polagala pravo na bosansko kraljevstvo, a Marija ju je podržavala, ili se nije protivila. Pored toga, Katarina je sa sobom u izgnanstvo ponijela i sve kraljevske oznake (i krunu), koje su se prenosile sa kralja na kralja, simbole kraljevske moći. Obje činjenice govore da je ona utjelovljavala posljednji oblik bosanskog kraljevstva, tj. da je shodno tome bila posljednja bosanska kraljica. Zbog toga ju se smatra posljednjom bosanskom kraljicom, iako ona to formalno nije bila.maric_dezevice_2.jpgmaric_dezevice_2.jpg

Pregledavate mobilnu verziju stranice.