Don Dominik Stojanović rođen je 2. veljače 1938. godine u selu Donja Vast, župa Uzdol, od oca Pave i majke Ive rođ. Škarica. Pučku školu završio je u Uzdolu, sjemenište u Dubrovniku a teologiju u Đakovu. Godine 1964. zaređen je za svećenika, 1967.g. dolazi u župu Rastičevo, a 1970.g. postaje župnik župe Otinovci-Kupres gdje i ostaje do svoje smrti. Tijekom svog dugogodišnjeg svećeništva bio je uključen u sva društvena zbivanja na području općine. Borio se i zalagao za bolji život svih vjernika, a posebno mladih koje je uključivao u brojne sekcije i društva čiji je osnivač bio on sam. Kod don Dominika posebno su se isticale osobine hrabrosti i odlučnosti kao i spremnosti da uvijek podijeli tugu i sreću sa svojim narodom zahvalan što ga je Isus pozvao u svoju službu i pokazujući ljubav prema svome zvanju i onima kojima je poslan.

Pokretao je izgradnju crkava, a posebno je bio ponosan na prelijepu baziliku Sv. Obitelji. Crkva je prostrana i lijepa, prekrasna i skladno uređena, u kojoj se šire tri lađe osvijetljene jakim lusterima i danjim svjetlom. Po veličini najveća je crkva u BiH: 52 metra duga, 22 metra široka sa dva tornja od 50 metara visine.

Četiri desetljeća služio je vjernicima na kupreškoj visoravni, s njima je otišao u progonstvo i među prvima se, zajedno sa susjednim župnicima, vratio na Kupres obnavljajući ono što je uništeno pa i ostao sve do svoje smrti na današnji dan 2009. godine. Sprovod je vodio biskup Pero Sudar dva dana kasnije u zajedništvu sa 100 svećenika i nekoliko tisuća vjernika.

Na koncu, prije samog ukopa, okupljeni puk gromoglasno je zapjevao pjesmu "Kraljice neba, raduj se" koja je bila posljednja želja pokojnog Dominika s kojom se želio oprostiti od svojih Kuprešaka.

Ispunjene su još dvije njegove velike želje. Jedna je bila da ne umre prekasno - i ona mu je ispunjena, a druga je želja bila ta da se nakon svoje smrti ukopa u svetu kuprešku zemlju na groblju na Čardačici.

Jedno je sigurno, don Dominik bi sigurno sada bio sretan kada bi vidio kako velebna ljepotica, crkva Svete Obitelji izgleda sada nakon dovršetka.

A drugo - nije sigurno što bi imao za reći kupreškom narodu s kojim je proveo toliko godina, a koji je uglavnom raseljen svud po svijetu cijelom tražeći kruh i sreću za bolje sutra, a ni onim drugima koji su ostali, a podijeljeni su više no ikada. Možda više i u ovom vremenu ni don Dominikova odrješitost i kritika ne bi pomogla !?

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna svjetlila mu, počivao u miru Božjem!