U 87. godini života preminula je Sarafina Lauš, žena koja je u javnosti Središnje Bosne ostala upamćena kao simbol stradanja i nevjerojatne životne snage. Njezina sudbina postala je sinonim za tragediju hrvatskog naroda travničkog kraja tijekom ratnih sukoba devedesetih godina.

Sarafina Lauš, rođena Kozina, doživjela je najteži gubitak koji jedna majka može podnijeti. U lipnju 1993. godine, tijekom napada na selo Ćukle kod Travnika, u samo nekoliko dana ostala je bez supruga Ive i trojice sinova: Miroslava, Fabijana i Dragana. Uz obiteljsku tragediju, Sarafina je i sama prošla kroz torturu zatočeništva, provevši gotovo godinu dana u logorima u Ćuklama i Zenici.

Unatoč svemu što je proživjela, Sarafina je u godinama nakon rata postala glas onih koji su tražili istinu. Svjedočila je pred Međunarodnim sudom u Haagu, pričajući o zločinima za koje do danas nitko nije pravosudno odgovarao. Iako je nosila neizmjernu tugu, ostala je posvećena svojoj preostaloj djeci, unucima i praunucima. Rodila je ukupno jedanaestero djece, a iza sebe je ostavila brojno potomstvo koje uključuje 26 unučadi - a jedan od njih je i naš župnik don Jadranko Kurt.

Posljednje godine života provela je u mjestu Donje Putićevo. Njezin odlazak označava kraj jednog životnog puta obilježenog velikom žrtvom, zbog čega će u kolektivnom sjećanju naroda ovog kraja ostati zabilježena kao majka hrabrost.

Neka njezina napaćena duša, nakon svih zemaljskih oluja i neizrecive boli, konačno pronađe mir u zagrljaju svojih sinova i supruga koje je cijeli život neumorno čekala. Njezina žrtva i tiha snaga ostaju nam u nasljeđe kao putokaz kako se dostojanstveno nosi najteži križ.

Počivala u miru Božjem i laka joj bila rodna gruda.