Podno surove planine Stožer, na kupreškoj visoravni Otinovci su i ove godine progovorili najljepšim jezikom duše. Kroz protekle večeri, rijeke Kuprešaka i njihovih gostiju slijevale su se prema ovom svetom komadiću zemlje, tražeći mir utjehu i blagoslov. Svaka večer šestodnevnice bila je jedna duboka molitva, nošena riječima duhovnih pastira koji su tkali živu vjeru u srcima vjernika. Na tim prastarim oltarima svoje su srce i propovijedi vjernicima darovali fra Andrija Jozić, fra Anthony Stephen Burnside, fra Bože Milić, preč. Ivan Rako, don Ljubo Zadrić i mons. Miro Relota. Kada hodate Otinovcima, vi ne hodate samo po travi, vi hodate po slojevima neuništive krćanske povijesti. Arheolozi su podno današnje crkve otkopali nevjerojatnu tajnu – temelje triju starijih crkava: Ranokršćanska bazilika iz 5. stoljeća, grandiozna i ponosna, svjedoči da se na ovom mjestu Bog slavio još u osvit kršćanstva. Srednjovjekovna crkva iz 15. stoljeća, koju je kao svoju predivnu zadužbinu dala izgraditi voljena bosanska kraljica Katarina Kosača Kotromanić. Zavjetna crkva iz 19. stoljeća, koja je u vihoru Domovinskog rata 1992. godine bila mučki minirana i sravnjena sa zemljom. Otinovci su toliko puta gorjeli, rušeni i ostavljani u pepelu, ali vjera Kuprešaka nikada nije bila pokopana. Iz tog krvavog i bolnog pepela izniknula je današnja nova crkva – živi spomenik naroda koji ne zaboravlja tko je i čiji je.

Večer uočnice bila je namijenjena onome najsvetijem što imamo – našoj djeci. Podno Stožera okupili su se roditelji, držeći za ruke svoje malene, svjesni da ih donose pred lice Svetoga Ive da ih čuva od svakog zla. Sveto misno slavlje i blagoslov djece s posebnom je pastirskom blagošću predvodio vojni biskup u BiH, mons. Miro Relota. Njegove riječi odjekivale su kao očinski melem, podsjećajući sve prisutne na važnost obitelji, ufanja i čuvanja korijena na ovoj vjetrometini povijesti. 

Danas, 24. lipnja, održano je središnje misno slavlje koje je predvodio don Josip Antukić. Gledajući sklopljene ruke na mjestu gdje su stoljećima ranije molili naši preci i kraljevi podsjednik je da je Sveti Ivo ponovno okupio svoju ranjenu, ali ponosnu obitelj  šaljući poruku da svjetlo u Otinovcima nitko i nikada ne može ugasiti.

Svećenici gosti koji su ovih dana propovijedali nisu skrivali radost viđenim zajedništvom, a s oltara su uputili i iskrene riječi zahvale domaćinu, župniku Jadranku. Posebno su pohvalili njegov trud i nastojanje da oko oltara redovito okuplja ono najvrjednije što župa ima – djecu i mlade, učeći ih od malih nogu zajedništvu i očuvanju vjere na rodnoj grudi.

Veliki zbor je svojim glasovima pratio svaku večer šestodnevnice uzdižući srca vjernika ravno k nebu i dajući slavljima posebnu ljepotu uz mali župni zbor na misi uočnici i bolesničkoj misi pod revnim ravnanjem gđe. Brankice Radić.

Župnik dok Jadranko zahvalio se svojoj braći svećenicima na pomoći kao i svima koji su doprinosili da ovo slavlje prođe lijepo i dostojanstveno. Na kraju svetog misnog slavlja župnik je pozvao Kuprešake da zapjevaju i zaigraju uz osvježenje koje su pripremili "Otinovčani".

Propovijed poslušajte ovdje:

Propovijed_vlč_Antukic_24_06_202.mp3