Taj dan sjećamo se svih nestalih osoba koje se smatraju nestalima bez obzira da li su nestali kao posljedica oružanih sukoba, zločina protiv čovječnosti ili kršenja ljudskih prava, a čije su nam sudbine i mjesta ukopa nepoznati i iskazujemo potporu obiteljima koje još uvijek nisu ostvarile svoje temeljno humanitarno pravo; saznati istinu o sudbini svojih sinova, očeva, supruga, braće i sestara…

U periodu od 1992. do 1995. godine na području općine Bugojno, stradalo je 311 Hrvata. 550 Hrvata prošlo je kroz zloglasni logor Stadion, devetnaest pripadnika HVO HR-HB i 14 civila još se vode kao nestali.

Pozivajući se na prava iz Ženevskih konvencija i njihovih dopunskih protokola, rezolucije međunarodnih konferencija Crvenog križa i Crvenog polumjeseca o nestalim osobama, Strategiju obnavljanja obiteljskih veza Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, Zakon o Crvenom križu/krstu Federacije BiH te nebrojenim dokumentima i nezavršenim sudskim procesima;  na današnji dan, 23. godine poslije  „nestanka“ bugojanskih Hrvata upućujem apel svim nadležnim institucijama, u prvom redu tužiteljstvu BIH, odjelu za ratne zločine, za procesuiranje odgovornih i traženje nestalih bugojanskih Hrvata, kao i svih nestalih osoba u Bosni i Hercegovini.

Obitelji nestalih osoba, nakon dugogodišnje neizvjesnosti i patnje, imaju pravo konačno saznati istinu o sudbini svojih najbližih.

                                                         Zdenko Antunović, dipl.ing.arh.