Fra Mirko Bobaš - Božićna propovijed

 

28.12.13 14:57 Religija

 

Moj i tvoj ljudski život na ovoj zemlji odvija se i ide naprijed kao val mora, koji se valja prema svojoj obali.

I mi smo poput morskoga vala, koji je svoju životnu putanju započeli tamo gdje smo rođeni u svojoj obitelji.

Uz sve, koliko se trudimo, vjetrovi naših života pušu gdje hoće. Često i ne znamo odakle dolaze. Vjetrovi naših života su nas dopuhali ovdje gdje jesmo jedni uz druge i s Bogom i s Isusom rođenim u Betlehemu.

Nitko od ljudi nije rođen da živi sam. Zato i jesmo u zajednici.

Večeras slavimo rođenje Isusa Krista koga ja štujem i zazivam kao Spasitelja svijeta.

Riječ Božić jest čudesna slavenska riječ. Nemaju je drugi narodi, nemaju je Austrijanci i Nijemci s kojima živimo i radimo.

Zato mi i kažemo: Božić - mali Bog, Bog po ljudskoj mjeri. U Isusu rođenom u Betlehemu veliki Bog postade Božićem da se primjeri nama, kako bi nas omjerio sobom.

Drevni su učitelji vjere umjeli tu istinu o Bogu i nama ljudima izreći divnim riječima, kako to i naše božićne pjesme izražavaju jednostavno, a istodobno teološki točno i duboko: “Ljubav Božja prevelika - primi pravu put čovjeka: - s neba siđe dolje radi grešnika - rodi se u štali radi čovjeka.«

Kroz vrijeme došašća radosno smo iščekivali Gospodina koji nam dolazi ususret. Birana liturgijska čitanja pripravljala su nam srce za radostan čas toga susreta. Ta radost doseže svoj vrhunac u blagdanu Božića, ali se nastavlja i dalje.

No ljudsko se srce lako hladi i može se dogoditi da smetnemo s uma, izgubimo iz vida, pustimo iz srca tu nepobitnu istinu o Isusovoj stalnoj nazočnosti u našem životu.

Zato, braćo i sestre, Božić je prilika da se iznova zapali vatra na možda već ohladnjelom ognjištu našega srca. Hladnoća, koja nas "u ovo zismo hladno vrijeme godišta" okružuje, pomaže nam shvatiti životnu važnost topline.

Gledajući Dijete Isusa u jaslicama, promatramo čas i mjesto na kojem je vidljivo zapaljen plamen ljubavi koji je gorio do kraja, do smrti na križu, da bi o uskrsnuću buknuo sasvim novom snagom.

Baš vjera u uskrsnuće i u novi život, vječni život, daje smisao našem izgaranju, toliko potrebnom za život na ovome svijetu.

Pa i ako je na ognjištu našega srca ostala možda samo žeravica, ili čak samo pepeo, molitva, sudjelovanje u svetoj misi, primanjem svetih sakramenata tvorimo iskreni susret s Bogom koji je došao k nama po Isusu. Isus je taj koji može očistiti pepeo naše nevjere, razgrnuti žeravicu i zapaliti novi plamen na kojem će se moći ogrijati i drugi oko nas.

Draga braćo i sestre, Bog nam dariva Božić upravo radi toga da bismo se, doživjevši njegovu radost, s većom nadom i povjerenjem suočavali s tolikim poteškoćama i izazovima sadašnjeg vremena. Ali ako je naše uporište u Bogu, u vjeri da je on u Isusu Kristu Emanuel, S nama Bog, onda nam nadu neće moći uništiti nikakve zemaljske opasnosti ni gubici. Radi toga je, braćo i sestre, potrebno da ovog Božića usred naših noći i tmina pokušamo čuti anđeoski poziv pastirima: „Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!“

 

Molitva

Bože neba i zemlje, Bože svih ljudi i svih naroda, Bože našega srca, ova je noć svjetlija od dana, blistavija od sunca, jer ti si ove noći položio u jasle svoju veliku ljubav, svojega Sina Isusa Krista, našega Spasitelja i Otkupitelja. Klicanjem ti izražavamo svoju radost, pjevamo ti svoju hvalu, klanjamo se tvojoj ljubavi položenoj u jasle. Budi naše svjetlo, naša nada i naše pouzdanje u sve dane našega života. Amen.

 

fra Mirko Bobaš

 

Slika bannera nedostaje