Hercegbosanska županija stoji pred odlukama koje će odrediti njezin razvoj za sljedećih 30 i više godina. Zbog toga je HRS još u siječnju ove godine uradio stručnu analizu, koju smo ugradili u niz naših parlamentarnih inicijativa i prijedloga i koja će biti temelj našeg djelovanja, što kroz Skupštinu HBŽ, što kroz više razine. Analiza je utemeljena na brojkama i daje vrlo jasne odgovore na dva pitanja: što HBŽ stvarno dobiva od masovnih koncesija za vjetroelektrane i solarne elektrane, a što može dobiti ulaganjem u poljoprivredu, stočarstvo, preradu hrane, turizam i obnovljive izvore energije u lokalnom vlasništvu.
Razmjeri planiranih energetskih projekata su golemi. Govori se o više od 300 potencijalnih vjetroturbina i nizu velikih solarnih elektrana, s mogućom proizvodnjom od približno 4,5 do 4,6 TWh godišnje, što odgovara otprilike trećini do dvije petine današnje godišnje potrošnje električne energije u BiH. Klimatska korist takvih projekata može biti značajna. Problem nije vjetar. Problem nije sunce. Problem je model po kojem prostor, rizik i posljedice ostaju nama, dok najveći dio ekonomske vrijednosti odlazi drugdje.
Brojke najbolje razotkrivaju taj odnos. Analiza na primjeru vjetroelektrane snage 84 MW procjenjuje godišnji prihod na približno 28 milijuna eura. Koncesijska naknada od 2 % bila bi oko 577.000 eura godišnje, dok bi kod modela od 0,26 % lokalni prihod bio oko 75.000 eura. Dakle, govorimo o projektima koji proizvode desetke milijuna eura vrijednosti godišnje, dok lokalna zajednica u pojedinim modelima dobiva tek djelić toga.
Istodobno, HBŽ daje ono što se jednom uništi teško vraća: krš, pašnjake, vodonosnike i prostor. Livanjsko polje ima međunarodni ekološki značaj, dio je sustava koji napaja Cetinu i izvorišta pitke vode, a tradicionalna poljoprivreda i stočarstvo sastavni su dio njegova očuvanja. Stotine turbina znače temelje, prometnice, miniranja, dalekovode i fragmentaciju prostora. Veliki solarni parkovi znače desetke i stotine hektara zemljišta pod panelima.
Zato ovo nije borba protiv obnovljivih izvora energije. Upravo suprotno. HRS zagovara energetsku tranziciju, ali tranziciju od koje će prvenstveno živjeti ljudi koji ovdje ostaju, a ne model u kojem HBŽ služi kao golema proizvodna parcela. Poljoprivreda, stočarstvo, prerada i turizam imaju snažniji lokalni multiplikativni učinak: novac ostaje kod poljoprivrednika, radnika, prerađivača, ugostitelja, prijevoznika i lokalnih poduzetnika, dok očuvan krajolik postaje gospodarski resurs, a ne kolateralna šteta.
Inzistirati ćemo na jasnim pravilima: moratoriju na nove masovne koncesije dok se ne napravi strateška procjena kumulativnog utjecaja, određivanju zona u kojima veliki projekti ne mogu biti građeni, reviziju svih koncesija i ugovora, znatno većem udjelu koristi za lokalnu zajednicu, zabrani netransparentne preprodaje koncesija te razvoju krovnih solara, energetskih zadruga i projekata u vlasništvu građana i lokalnih zajednica. Prvi korak u svemu ovome smo već uradili: u parlamentarnu proceduru je upućeno ispitivanje ustavnosti usvojenog Zakona o koncesijama i inzistiranje na istoj će biti među prvim aktivnostima u Parlamentu Federacije, kroz sljedeći mandat. Kao poruka svima ostalima: djela, a ne riječi!
Vjetar i sunce jesu naši resursi. Krš, voda, polja i planine također su naši resursi. Razvoj znači koristiti ih tako da nakon 30 godina iza nas ostanu ljudi, radna mjesta i vrijednosti, a ne samo temelji turbina i ugovori od kojih su drugi zaradili.
Andrija Ćurković
HRS
PS: Kompletan tekst Analize se može pročitati na poveznici: https://hrsbih.org/brojke-iz-hrs-ove-
analize-ruse-pricu-o-razvoju-hbz-koncesijska-politika-hbz-i-tvornica-magnezija-nemaju-nikakvu-isplativost/
Plaćeni politički oglas
