Govor mons. Svaline na objavi imenovanja srijemskim biskupom koadjutorom - Prvi biskup kupreških korijena

 

Preuzvišeni apostolski nunciju u Republici Hrvatskoj mons. Lingua, uzoriti gospodine kardinale Josipe Bozaniću, potpredsjedniče HBK, preuzvišeni nadbiskupe Đuro i nadbiskupe u miru Marine, preuzvišeni nadbiskupe koadjutore Mate, poštovani generalni tajniče Hrvatske biskupske konferencije dr. Novače, poštovani ravnatelju Hrvatske inozemne pastve preč. Tomislave Markiću, poštovani ekonome don Šime Šindijo, poštovani vlč. Zdenko Perijo, vlč. Josipe Dominkoviću i vlč. Josipe Ivešiću, cijenjeni moji prvi suradnici Suzana i Siniša, poštovani djelatnici ustanova i ureda Hrvatske biskupske konferencije, dragi članovi obitelji, od srca vas pozdravljam!

Ovo imenovanje, za biskupa koadjutora u Srijemskoj biskupiji u Republici Srbiji, za mene je veliko iznenađenje. Ovih dana, u dubini srca osjetio sam kako moje mladomisničko geslo (iz Psalma 37,5): „Prepusti Gospodinu putove svoje (i on će sve voditi)“ dobiva jedan novi, dublji smisao.

Pouzdati se u Gospodina, činiti dobro – za Crkvu, sav narod Božji i sve ljude – ponizno se preispitivati jesu li moji planovi i djela usklađeni s Božjom voljom, te u konačnici prepustiti sve Bogu znači priznati da Ga trebam, da sve ovisi o Njemu.

Preda mnom su sada novi izazovi. Povjerenu mi službu koju ću u zajedništvu s mons. Đurom Gašparovićem, biskupom srijemskim, služiti na dobro Katoličke Crkve i povjerene nam vjerničke zajednice u Srijemu vršit ću ponizna srca i u bratskom zajedništvu s drugim biskupima moje drage Đakovačko-osječke metropolije kao i s biskupima Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda.

Dulje vrijeme poznajem mons. Đuru Gašparovića, srijemskog biskupa. Poznajem svećenike kao i prilike u Srijemskoj biskupiji, drevne i slavne prošlosti, a od 2008. godine ponovno osamostaljene, ali uvijek vjerne Crkvi katoličkoj i Svetome Ocu.

Iskrena srca, u duhu otvorenosti za suradnju i dijalog, vjerujem da ćemo s povjerenjem u Gospodina, uz zagovor sv. Dimitrija, đakona i mučenika, zaštitnika ove biskupije, sv. Anastazije, djevice i mučenice, i brojnih drugih slavnih sirmijskih mučenika, zajedničkim snagama nastojati znati odgovoriti potrebama Crkve u Srijemu u većinski sestrinskoj pravoslavnoj zajednici u Republici Srbiji.

U službama koje sam na svom dosadašnjem putu vršio uvijek sam nailazio na dobre ljude, vrijedne i pouzdane suradnike, svećenike i laike. Sve ono dobro što postoji plod je zajedničke suradnje. Neka tako bude i ubuduće.

Zahvalan sam Bogu za dar života, po roditeljima Luci i Mirku, koji su mene i moju braću odgajali u vjeri i vjernosti Bogu i Crkvi.

Duboko sam zahvalan Svetom Ocu za povjerenu mi službu, te ga molim za apostolski blagoslov za sebe i vjerničku zajednicu u Srijemu. Hvala apostolskim nuncijima u Zagrebu i Beogradu.

Na poseban način, srdačno želim reći hvala za prošlu, sadašnju i buduću bratsku i očinsku podršku nadbiskupima Đuri i Marinu.

Poštovani i dragi svi, molite za mene, da s pouzdanjem u Gospodina, ovu službu vršim vjerno, s ljubavlju i otvorenoga srca prema svim ljudima i neka sve nas prati zagovor nebeske Majke Marije Kraljice krunice čiji spomendan danas slavimo.


IKA

 

Slika bannera nedostaje