Planina

Gore visoko iznad mora i ljudi,

Tamo gdje planina s Nebom se ljubi,

Gdje potoci molitvom žubore ,

Sve dok ne stignu u moje more.

Tamo gdje me Ave Marija budi,

Gdje su ko od brda odvaljeni ljudi,

S dušom mekšom od kašmira i svile,

Tamo gdje žene nose suknje bile.

U mirisu bora i božijih trava,

Moja se duša odmara, spava,

Bez obrisa tila što me nosi,

I mirisa trave i cvijeta u kosi!

Jednom ću se vratit, u tebi odmorit,

Jednom ću za življenje prestati se borit

Tamo di moj Kupres pod Stožerom spava,

Di je radost, srića istinska i prava!

Vratit ću se zemlji s koje san poteka,

Puno san tija a malo toga reka,

Da vidim oca, staru majku moju,

Da u tvom krilu pustim dušu svoju!

Kupres ,18.1.2025

Branko Medak