Nakon što smo u došašću pričali o Božićnim običajima u Kupresu , ovaj put smo također u goste pozvali gospođu Ružicu Hrnjkaš Živković, predsjednicu Matice hrvatske ogranak Kupres, književnicu i profesoricu kako bi nam "pripovidila" korizmene običaje s Kupresa.
Prvenstveno nam je želja bila podsjetiti na neka prohujala vremena i običaje kada su se ljudi međusobno više oslanjali jedni na druge, a i nada da će mlađe naraštaje potaknuti da upravo o tim običajima znaju više, da ih prenose na svoje potomke te ih na taj način sačuvaju od zaborava.
Gospođa Ružica prepričava nam običaje počevši od poklada, kako ih je ona doživjela tada kao 12-ogodišnja djevojčica pa sve do tucanja jaja na najveći katolički blagdan - Uskrs.
Kroz korizmu nije se "smilo" igrat ni "pivat" i ponašali bi se kao da žališ za članom obitelji.
Na Cvjetnicu bi se umivali kako se u narodu kaže "prndušom" odnosno šafranom (lat.Crocus sativus), a umjesto maslinovih grančica koje blagoslivljamo danas uzimao se bršljan ili jelica zbog svoje nježnosti i mekoće.
Kroz Veliki tjedan, na Veliki četvrtak jelo bi se gorko zelje. Također povećana bi bila molitva i pravili bi se "križići" od drveta na koje bi se napravilo 33 zrna + 3 velika zrna. Ukućani su molili 100 Križića, svako za sebe.
MOLITVA KRIŽIĆA:
" Oj dušice grišna, budi u viri kripna!
Kada budeš putovati, dugim putim, tisnim klancim,
Srišće te Duv nečisti, duv nemili.
Pitat će te, dušo, jesi l’ moja il Božija.
Nisam tvoja, već Božja.
Ja sam Bogu rekla doći na blagdanak, na Veliki četvrtak,
Sto Križića, sto Jezusa, sto Amena, sto se puta prikrstit.
U ime Oca i Sina i Duva Svetog - Amen! "
Na Veliki petak ne bi se diralo u zemlju dok su svakodnevni poslovi i priprema za Uskrs bili dozvoljeni.
Na Veliku (Bilu) subotu ujutro bi se nosilo " Posvetališće "na blagoslov u crkvu. Najčešće su to bila tvrdo kuhana jaja, mladi sir i kruh koji bi bio pravljen od pšeničnog brašna. Uz to obavezno komad mesa posebno čuvan za ovu priliku (pečenica, pršut). U Subotu navečer išlo se na Bdijenje, a palila se i Uskrsna vatra - oganj ispred crkve pa se njome palila Uskrsna svijeća.
Na dan Uskrsa prije izlaska sunca, ukućna čeljad bi se digla i zajedno izmolila 300 Zdravomarija i 3 Virovanja kao i Anđeo Gospodnji. Iza molitve, jelo bi se Posvetališće i išlo na Misu.
"Muški članovi obitelji bi krenuli sa tucanjem dok ženama to nije bilo dozvoljeno.." "pripovida" nam Ružica.
Poslje Uskrsa danima bi se zbog neimaštine jela jaja a za Uskrsnih druženja dogovorali su se međusobni " suvezluci", to znači da ako dva domaćina imaju po jednog konja, uparili bi ih pa bi u suvezluku zajedno orali i pripremali proljetnu sjetvu.
Kako je nakon drugog svjetskog rata Kupres zbog komunističke represije i stradanja ostao bez muške čeljadi, na Kupresu je živilo 1100 udovica. Tako bi domaćini u suvezluku na "Markovdan" (25.travnja) udovicama orali njive i na taj način im pomagali da lakše prežive. Dozvoljeno je dakle bilo na "Markovdan" raditi samo ako se pomaže sirotinji.
Štošta zanimljivog pogledajte i poslušajte u PODCASTU ISPOD kojeg su realizirali Josip Ivić - Rašo i gospođa Ružica Hrnjkaš Živković:
