Prema podacima Udruga proizišlih iz Domovinskog rata HVO-a HB Bugojno, iz ovog grada Armija BiH je ratne 1993. protjerala 16 tisuća Hrvata, 311 ih je ubijeno, a ako dvije tisuće njih prošlo je torture više od 50 logora. 294 preživjela završila su logoru „Stadion“ iz kojeg su 1994. godine upućeni na razmjenu u Mostar. 29.obljetnicu preživjeli slave i kao drugi rođendan jer sve su torture koje su prolazili osam mjeseci mjeseci konačne bile iza njih. Ipak svaku obljetnicu razmjene koriste kako bi uputili apel onima koji znaju da obiteljima kažu gdje su tijela 28 logoraša koji se još uvijek vode kao nestali. „U Bugojnu su tijekom rata bila ukupno 53 logora za Hrvate, od raznih garaža i podruma do Stadiona u kojem smo svi na kraju završili i iz kojeg smo poslani na razmjenu. Najbolnija tema vezana uz logore je nasilno odvođenje logoraša njih oko 28, a ne 15 kako neki navode."
Prema knjizi objavljenoj 2014., zatim i 2020. godine „Porušeno sve hrvatsko za i nakon sukoba Armije BiH i HVO-a u bugojanskim župama i dijelu župe Pećine” Josipa Kalaice navodi se da je porušeno, zapaljeno ili teško oštećeno 1810 hrvatskih kuća, 1092 štale, 117 garaža, 440 gospodarskih objekata, 168 pušnica, 129 zatrpanih bunara… A sve to, uz desetine teško oštećenih katoličkih crkava, grobaljskih kapelica i stotine porušenih i teško oštećenih nadgrobnih spomenika u katoličkim grobljima u bugojanskim župama: „Svetog Ante Padovanskog“, „Presvetog Srca Isusova“ (Glavice), „Srca Marijina“ (Skopaljska Gračanica), „Svetog Ilije Proroka“ (Kandija), „Presvetog Srca Isusova“, sela u župi Pećine koja pripadaju općini Bugojno. Dokazi su fotografije, imena i prezimena vlasnika, dokumentirano u knjizi, na više od 600 stranica i čak blizu 4 tisuće fotografija.
Knjiga nije predstavljena zbog pandemijskih okolnosti, ali je o njoj rečeno na predstavljanju novog Kalaicinog djela na 29. godišnjicu razmjene hrvatskih zarobljenika iz logora Armije BiH Stadion Bugojno - „Poginuli, nasilno odvedeni i nestali u Domovinskom ratu, Bugojno 1991.-1996.“
I ovaj put vrijedni Josip Kalaica predstavio je sve stradalnike te način njihova stradavanja pri tome prilažući brojne dokumente o načinu skončanja, iskaze, fotografije, zapisnike, i brojnu drugu dokumentaciju koja svjedoči o monstruoznosti zločina koji su počinjeni. Uz to, imenovao je brojne počinitelje i njihove naredbodavce, kao i one koji su svjesno i sustavno prikrivali i zataškavali počinjene zločine, na taj način ih opravdavajući. Autor se pita kako i zbog čega je ovako mali broj završenih istraga i podignutih optužnica, te mali broj presuda za ovako velike i dokumentirane zločine. Sve potrage za nasilno odvedenim Hrvatima – a ostatci nekih od njih su pronađeni – s dokazima o teškim mučenjima i ubojstvima, i danas nailaze na opstrukcije, te većina tijela još uvijek nije pronađena bez obzira što su poznata imena onih koji bi morali znati istinu.
" Dakle Josip Kalaica je samostalno odradio posao kao netko tko je amater u ovome, međutim njegov angažman je bio takav da je odradio ili obavio posao jedne dobro "ekipirane" ustanove, uradio je nešto što u pravilu rade povjesničari, arhivari, forenzičari, pravosudni istražitelji. Naime, g. Kalaica je od 2014. evo do 2023. objavio tri knjige koje tematiziraju sudbinu bugojanskih Hrvata, jedne zajednice koja je u predratnom vremenu brojala 16 tisuća..." govori prof. dr. sc. Ivica Šarac.
A o svemu više pogledajte u našem podcastu ispod, čast nam je bila ugostiti autora knjige g. Josipa Kalaicu i moderatora g. Zdenka Antunovića.
